Prim.dr.sc. Miroslav Pospiš  stručni suradnik i član Upravnog odbora izložio je svrhu i cilj štampanja ovog biltena  koji govori o problematici  življenja osoba s intelektualnim oštećenjem u obitelji i društvu koje  još nije zakonski priznalo njihovo stanje kao tjelesno oštećenje, odnosno invaliditet.

Zašto suvremena terminologija?

U ono teško i nesretno vrijeme za obitelj i djecu s teškoćama u razvoju u časopisu udruga ne koristi postojeću stigmatizirajuću terminologiju „mentalno retardirani“ i „posebne potrebe“, već koristi suvremenu  Europsku i stručnu terminologiju a to je „djeca sa smetnjama u razvoju“, a za odrasle „ osobe s onesposobljenjima“.
Stigmatizacija društva i medija  sa postojećom terminologijom  unosila je  mnogo diskriminacije  za roditelje i djecu a naročito je bio izražen strah kod sugrađana, susjeda i prijatelja, pa i samih roditelja  i članova obitelji zbog  korištenog termina „posebne potrebe“ Ovakav termin izazivao je strah od nepoznatog.
Strah roditelja od „posebnih potreba“ njihove djece, koristili su nemoralni stručnjaci koji su primali visoke  honorare od roditelja za rad sa njihovom djecom ispravljajući njihove navodne „posebne“ potrebe.