Svrha kluba u gradu Varaždinu
Vrijeme provedeno u klubu i druženje značilo je za osobe s intelektualnim oštećenjem svojevrsnu životnu školu koja je omogućila članovima kluba da razvijaju socijalne vještine te steknu komunikacijske vještine. Svakodnevno uz podršku voditelja, samostalno su pripremali sokove, kavu, kekse, pekli palačinke, pospremali suđe i čistili prostor kluba. U poslijepodnevnim satima organizirali su proslavu rođendana, blagdana uz dolazak roditelja, stručnjaka, gostiju i prijatelja. Petak je bio dan za društvene igre, domino, čovječe ne ljuti se, belu i laso.
Grupa koja je izgubila ostala je pospremiti klub i oprati podove. Kroz igru razvijali su i odgovornost. Programe su nadopunjavali sa vlastitim prijedlozima i planiranjem aktivnosti.
U svemu osobe s intelektualnim oštećenjem pokazali su izuzetnu kreativnost, radost i želju da sami nešto stvore. Najvažnije od svega bila su njihova iskrena i čvrsta prijateljstva stvorena u klubu, njihove svakodnevne šetnje Gradom, posjete kazalištu, na sportska događanja i međusobno posjećivanje u obitelji. Zadovoljavanjem svojih osobnih potreba postali su sretniji ne samo članovi kluba, veći njihove obitelji koje su osim slobodnog vremena za sebe u toku dana poboljšali odnose i razumijevanje sa svojim djetetom.
Uskoro su osjetili bolju susretljivost sugrađana u Gradu koji ih više nisu izbjegavali, nedolično komentirali u njihovoj prisutnosti, a bilo je konkretnih slučajeva da im nisu dozvolili ulazak u restoran. Klupski program pomogao je i lokalnoj zajednici da prihvati osobe s intelektualnim oštećenjem.
Bio je to početak razvoja programa samozastupanja korisnika i samostalnog življenja uz podršku u gradu Varaždinu.
Ovaj eksperimentalni program Hr. Saveza dokazao je očekivane rezultate, a to je izjednačena mogućnost potpune i ravnopravne uključenosti osoba s intelektualnim oštećenjem u društvenu zajednicu, ako im to dozvolimo i omogućimo.
Financiranje rada kluba
Hrvatski savez osigurao je sredstva trogodišnjim programom za razvoj klubova u RH. Glavni odbor Hrvatskog saveza u toku 1999. godine donosi Odluku o osnivanju klubova u svim Udrugama članicama Saveza, a u donošenje sadržaja i programa klubova bili su uključeni i korisnici, osobe s intelektualnim oštećenjem. Na osnovu ove Odluke i stručnoj pomoći Saveza, potpisan je prvi ugovor krajem 1999. godine sa Hrvatskim Savezom za pomoć osobama s mentalnom retardacijom u 2000. godini. Autor programa osnivanja klubova bila je stručna tajnica HR Saveza prof. Ljerka Begić. Naziv programa bio je; „Stručna pomoć za rad klubova“ članica saveza. U eksperimentalnoj godini, Savez je utvrdio kriterije za potporu radu klubova u RH.
Bila su to sredstva Hrvatske lutrije na poziciji Ministarstva rada i socijalne skrbi za potporu rada klubova temeljem programa Hr Saveza. Aktivnost eksperimentalnog programa unapređivanja rada klubova trajala je do kraja 2001. godine. Mjesečni troškovi programa kluba pokrivani su iz navedenih sredstava preko Hrvatskog Saveza udruga za osobe s mentalnom retardacijom.