Za osobe s intelektualnim oštećenjem, njihove roditelje i grad Varaždin bio je 12.12.2002. godine povijesno važan datum jer se ostvarilo njihovo zakonsko pravo na obiteljsko samostalno življenje u malim stambenim zajednicama uz podršku i pravo na donošenje odluka o vlastitom životu. Za starije roditelje odraslih osoba s intelektualnim oštećenjem ovo Rješenje značilo je sigurnost sretnog življenja njihovog djeteta u obiteljskom okruženju u sličnim obiteljskim uvjetima sa prijateljima uz podršku kada oni ostare, i poslije  njihove smrti.

Bio je to datum pokretanja programa inkluzije u gradu Varaždinu, trećem Gradu u Hrvatskoj poslije Zagreba i Bjelovara. Ovom Zaključku grada Varaždina  veselila se cijela Hrvatska  sa suradnicima  u Hrvatskom savezu i u Ministarstvu  rada i socijalne skrbi.

Dobiven prostor bio je  čiste roh-bau izgradnje!

To znači; Udruga je primila prostor unutar ožbukanih vanjskih zidova sa ulaznim vratima i prozorima bez roleta, bez podne izolacije i cementnih glazura, bez pregradnih zidova, i podova, bez soboslikarskih radova bez sanitarnih uređaja i armatura, vodovoda i kanalizacije, bez elektro instalacija i opreme.

 

Ali sreća je  kratko trajala.

 

Ponovni pokušaji da se spriječe inkluzivni programi  za invalide u Gradu Varaždinu

Udruga je primila pismeno rješenje Grada Varaždina za prostor u roh-bau izgradnji  koji će se prenamijeniti za program inkluzije. Sa MZSS  Udruga dogovara investiciju uređenja prostora u stan za smještaj osoba s intelektualnim oštećenjem.

Ali, ponovno je uslijedio šok za članove Udruge sa sličnim scenarijem kao i kod  dobivenih prostora za klupsko okupljanje, ovaj put ne sa podizanjem željeznog haustora, već su ključevi dobivenog prostora nestali, a u prostoru za  program inkluzije kroz prozor vidjeli su se  razbacani registratori po podu od vlažnog betona .

Iako je „inkluzija“ službena državna politika, pojedinci u institucijama na nivou lokalne zajednice i u gradu Varaždinu ne podržavaju ovaj pristup, već i dalje preferiraju institucionalne oblike skrbi u getoiziranim ustanovama u Gradu i Županiji.

Paralelno sa osiguranim sredstvima za investiciju uređenja prostora u stan i opservacijom korisnika za smještaj u stan inkluzije, u strukturama Grada navedeni pojedinci pokušali su spriječiti pravo osoba s invaliditetom na inkluzivni model skrbi u Varaždinu. Zbog navedenog ključevi  prostora za inkluziju od Grada Varaždina putovali su od primitka rješenja do predaje ključeva Udruzi, od Varaždina do Jadranskog mora i natrag.

Udruga „Sunce“ Varaždin često se susretala sa nerazumnim pojedincima  unutar institucija koji  primaju osobni dohodak za skrb o osobama s intelektualnim oštećenjem  sukladno Zakonu RH, a njihovi postupci doprinose kršenju ljudskih prava i kočenju inkluzivnih oblika skrbi, jer i nadalje preferiraju institucionalne oblike skrbi u getoiziranim institucijama u lokalnoj zajednici.

Izuzetnim zalaganjem gradonačelnika Čehok Ivana i njegovog zamjenika Horvat Zlatka taj prostor, ipak su dobile na korištenje osobe s invaliditetom predajom ključeva predsjednici udruge Šemsi Mustačević u 2003. godini. Članovi Udruge svojim su odricanjima i volonterskim radom potaknuli promjenu pristupa prema osobama s intelektualnim oštećenjem u lokalnoj zajednici osnivanjem inkluzije, kao svjetonazora u gradu Varaždinu.